Tog leta je bilo pretoplo u Beogradu
Bilo je to leto 2006, juli mesec, vreo dan u Beogradu. Vrućina je bila nesnosna, i nisam znala šta ću sa sobom. Deca su kod babe i dede, Dejan na putu još danas, a ja na odmoru.
Iz razmišljanja me prenu mobilni telefon bila je to Ana, moja komšinica: Halo Dijana šta radiš, kako izdržavaš ovu vrućinu, teško rekoh, baš razmišljam šta da radim danas, Dejan mi je na putu, dolazi kasno, ali je od sutra na odmoru konačno, a klinci su kod babe i dede.
I nama je klinac kod babe i dede, pa smo mislili da odemo do Ade malo, hoćeš sa nama? Ok, ionako se dosađujem, dajte mi 15 min da se spremim, ok reče ona, za 15 min kod naših kola.
Idemo na Adu da se malo rashladimo
Ana i Stevan su bili mlad par iz unutrašnjosti, oboje po 24 godine. Ona je bila plavuša, lepo građena, mršavica, a on visok svetlo smeđ osrednje građe. Ana i ja smo se puno družile, stalno bile na kafi jedna kod druge. Bili su oduševljeni Adom i često smo išli svi zajedno. Na Adi je bila velika gužva, što je i normalno za juli.
Nekako smo našli mesto i stavili peškire. Stevan je odmah otišao u vodu a nas dve smo se sunčale i pričale. Okupala sam se par puta taj dan i uglavnom se sunčala, Ana je bila malo sa mnom, malo sa Stevanom.